Competition in this pair is now closed. Discussion and feedback about the competition in this language pair may now be provided by visiting the "Discussion & feedback" page for this pair. Entries may also be individually discussed by clicking the "Discuss" link next to any listed entry. Source text in English A theme of the age, at least in the developed world, is that people crave silence and can find none. The roar of traffic, the ceaseless beep of phones, digital announcements in buses and trains, TV sets blaring even in empty offices, are an endless battery and distraction. The human race is exhausting itself with noise and longs for its opposite—whether in the wilds, on the wide ocean or in some retreat dedicated to stillness and concentration. Alain Corbin, a history professor, writes from his refuge in the Sorbonne, and Erling Kagge, a Norwegian explorer, from his memories of the wastes of Antarctica, where both have tried to escape.
And yet, as Mr Corbin points out in "A History of Silence", there is probably no more noise than there used to be. Before pneumatic tyres, city streets were full of the deafening clang of metal-rimmed wheels and horseshoes on stone. Before voluntary isolation on mobile phones, buses and trains rang with conversation. Newspaper-sellers did not leave their wares in a mute pile, but advertised them at top volume, as did vendors of cherries, violets and fresh mackerel. The theatre and the opera were a chaos of huzzahs and barracking. Even in the countryside, peasants sang as they drudged. They don’t sing now.
What has changed is not so much the level of noise, which previous centuries also complained about, but the level of distraction, which occupies the space that silence might invade. There looms another paradox, because when it does invade—in the depths of a pine forest, in the naked desert, in a suddenly vacated room—it often proves unnerving rather than welcome. Dread creeps in; the ear instinctively fastens on anything, whether fire-hiss or bird call or susurrus of leaves, that will save it from this unknown emptiness. People want silence, but not that much. | Winning entries could not be determined in this language pair.There were 6 entries submitted in this pair during the submission phase. Not enough votes were submitted by peers for a winning entry to be determined.
Competition in this pair is now closed. | Tema našega doba, barem u razvijenu svijetu, žudnja je ljudi za tišinom koju ne mogu naći. Galama koja nastaje iz prometa, neprestano pištanje telefona, elektronske objave u autobusima i vlakovima i televizori koji huče čak i u praznim uredima izvor su beskonačnog kinjenja i distrakcije. Ljudska rasa iscrpljuje sebe samu bukom i vapi za njezinom suprotnošću - bilo to u divljini, negdje na debelu moru ili u kakvom odmaralištu posvećenom smirenosti i fokusu. Alain Corbin, profesor historije, piše iz svoga utočišta u Sorbonni, i Erling Kagge, norveški istraživač, iz svojih sjećanja na pustoši Antarktike, gdje su obojica probali pobjeći. Ipak, kako g. Corbin ističe u "Historiji tišine", buka možda i nije sveprisutnija nego li je nekoć bila. Prije izuma pneumatskih guma, gradske ulice odzvanjale su zaglušujućim zveketom kotača okovanih metalnim obručima i potkova na kamenu. Prije dobrovoljne samoizolacije ljudi u svijetu mobitela, autobusi i vlakovi odzvanjali su od razgovora. Prodavači novina nisu ostavljali svoju robu na nijemoj hrpi, već su je oglašavali što su glasnije mogli, baš kao i prodavači trešanja, ljubičica i svježih skuša. Kazalište i opera odzvanjali su usklicima i povicima bodrenja. Čak i na selu, seljaci su pjevali dok su dirinčili. Danas više ne pjevaju. Ono što se promijenilo nije u tolikoj mjeri razina buke - zbog koje su prigovarale i prohujale epohe - već razina distrakcije koja zauzima prostor u koji se tišina može useliti. Ovdje se nazire još jedan paradoks: kada tišina i dobije prostora - u dubinama borove šume, u goloj pustinji, iznenada ispražnjenoj sobi - često se pokaže više uznemirujućom nego li dobrodošlom. Osjećaj nelagode polako se prikrada; uho se instinktivno vezuje za bilo što, bilo to pucketanje vatre, zov ptica ili šapat lišća, da ga spasi od te nepoznate praznine. Ljudi žele tišinu, no zapravo ne u tolikoj mjeri. | Entry #22333 — Discuss 0 — Variant: Not specifiednone
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
18 | 4 x4 | 1 x2 | 0 |
- 1 user entered 7 "like" tags
Tema našega doba, barem u razvijenu svijetu, žudnja je ljudi za tišinom koju ne mogu naći. | Flows well Jednostavno i razumljivo rešenje. | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
Prije izuma pneumatskih guma, gradske ulice odzvanjale su zaglušujućim zveketom kotača okovanih metalnim obručima i potkova na kamenu. | Flows well Lepo rešenje. | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
Ono što se promijenilo nije u tolikoj mjeri razina buke - zbog koje su prigovarale i prohujale epohe - već razina distrakcije koja zauzima prostor u koji se tišina može useliti. | Flows well | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
Ljudi žele tišinu, no zapravo ne u tolikoj mjeri. | Good term selection | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
- 1 user entered 1 "dislike" tag
- 1 user disagreed with "dislikes" (1 total disagree)
-1 1 distrakcije | Other Ne bih koristila pozajmicu reči u originalu, da bih je prevela. | Victoria Dimitrijevic | |
| Tema ovog doba, barem u razvijenom svijetu, je da ljudi žude za tišinom i ne nalaze je. Huk saobraćaja, neprestano zvonjenje telefona, digitalne najave u autobusima i vozovima, treštanje televizora čak i u praznim kancelarijama, stvara beskrajan nemir i rasijanost. Ljudska rasa se iscrpljuje bukom i žudi za njenom suprotnošću - bilo u divljini, na okeanskoj pučini ili u nekom skloništu posvećenom miru i koncentraciji. Alan Korbin, profesor istorije, piše iz svog utočišta u Sorboni, a Erling Kage, norveški istraživač, iz svojih sjećanja na otpad Antarktika, gdje su oboje pokušali da pobjegnu. Pa ipak, kako ističe gospodin Korbin u „Istoriji tišine”, vjerovatno nema više buke nego što je nekada bilo. Prije pneumatskih guma, gradske ulice bile su ispunjene zaglušujućom bukom udara točkova obloženih metalom i potkovica o kamen. Prije dobrovoljne izolacije putem mobilnih telefona, autobusima i vozovima je odzvanjao razgovor. Prodavci novina nisu dostavljali svoju robu u nemuštim svežnjevima, već su ih reklamirali punim kapacitetom kao i prodavci višanja, ljubičica i svježe skuše. U pozorištu i operi postojao je haos pozitivnih i negativnih ovacija. Čak su i na selu seljaci pjevali dok su obavljali teške poslove. Sada ne pjevaju. Ono što se promijenilo nije toliko vezano za nivo buke, na koji su se takođe žalila ranija stoljeća, već za nivo rasijanosti koji zauzima prostor koji bi mogla da zaposjedne tišina. Tu se nadvija još jedan paradoks, jer onda kada tišina zaista zaposjedne ovaj prostor - u dubini borove šume, u goloj pustinji, u iznenadno upražnjenoj sobi - često se prije ispostavlja neželjenom, nego dobrodošlom. Pojavljuje se strah; uho se instinktivno koncentriše na bilo što, bilo da se radi o šištanju vatre ili cvrkutu ptice ili šuštanju lišća, što će ga spasiti od ove nepoznate praznine. Žele ljudi tišinu, ali ne toliko. | Entry #22997 — Discuss 0 — Variant: Montenegrinmontscr
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
6 | 1 x4 | 0 | 2 x1 |
- 1 user entered 6 "like" tags
- 1 user disagreed with "likes" (1 total disagree)
Huk saobraćaja, neprestano zvonjenje telefona, digitalne najave u autobusima i vozovima, treštanje televizora čak i u praznim kancelarijama, stvara beskrajan nemir i rasijanost. | Flows well | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
Prije dobrovoljne izolacije putem mobilnih telefona, autobusima i vozovima je odzvanjao razgovor. | Good term selection | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
Ono što se promijenilo nije toliko vezano za nivo buke, na koji su se takođe žalila ranija stoljeća, već za nivo rasijanosti koji zauzima prostor koji bi mogla da zaposjedne tišina. | Flows well Jednostavno i razumljivo rešenje. | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
- 2 users entered 4 "dislike" tags
- 2 users agreed with "dislikes" (4 total agrees)
- 1 user disagreed with "dislikes" (1 total disagree)
negativnih | Mistranslations Ovacije su uvijek pozitivne | Elio Verbanac No agrees/disagrees | |
| Jedna od glavnih tema ovoga doba, ili u najmanju ruku u razvijenim delovima sveta, je žudnja ljudi za tišinom i nemogućnost pronalaženja iste. Saobraćajna buka, neprestana zvonjava telefona, digitalna obaveštenja u autobusima i vozovima i treštanje televizora, čak i iz praznih kancelarija, su večna šteta i smetnja. Ljudska vrsta iscrpljuje samu sebe bukom dok žudimo za njenom pukom suprotnošću—bila ona u divljini, u velikom okeanu ili u nekom odmaralištu posvećenom tišini i koncentraciji. Tako pišu Alen Korbin (Alain Corbin), profesor istorije, iz svog utočišta koje je pronašao u Sorbon Univerzitetu (Sorbonne University) i Erling Kaga (Erling Kagge), norveški istraživač, koji piše o svojim sećanjima na ogromne nenaseljene delove Antarktika, kuda su obojica pokušali da ostvare svoj beg. Ipak, kao što gospodin Korbin ističe u ,,Istoriji tišine” (A History of Science), buke verovatno nema više nego što je i inače bilo. Pre pneumatskih guma, gradske ulice su bile pune zaglušujućeg zveketa guma oivičene metalom i udara konjskih potkovica o kameno tlo. Pre svojevoljne izolacije u mobilnim telefonima, autobusi i vozovi su odzvanjali razgovorima. Prodavci novina nisu ostavljali svoju robu u nemuštim gomilama, već su vikali iz petnih žila da ih prodaju, kao što su to radili i prodavci trešanja, ljubičica i sveže skuše. Pozorište i opera su bili puni urlika odobravanja i negodovanja. Čak i na selu, seljaci bi pevali dok su radili teške poslove. Oni, sada, više ne pevaju. Ono što se promenilo i nije toliko taj stepen buke, o kom se ljudi žale već vekovima unazad, već stepen smetnji koje zauzimaju onaj prostor koji bi mogla ispuniti tišina. Ovde se nazire još jedan paradoks, zato što kada tišina ispuni taj prostor—u dubini borove šume, u ogoljenoj pustinji, u najednom ispražnjenoj prostoriji—često se pokaže da je ona uznemiravajuća više nego što je dobrodošla. Strah se ušunjava; uho se instiktivno usredsredi na bilo šta, bilo to šištanje vatre ili ptičije vabljenje ili šuštanje lišća, što će ga spasiti od ovog nepoznatog ništavila. Ljudi žele tišinu, ali ne baš toliku. | Entry #23317 — Discuss 0 — Variant: Not specifiednone
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
5 | 1 x4 | 0 | 1 x1 |
- 1 user entered 5 "like" tags
Prodavci novina nisu ostavljali svoju robu u nemuštim gomilama, već su vikali iz petnih žila da ih prodaju, kao što su to radili i prodavci trešanja, ljubičica i sveže skuše. | Flows well | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
- 2 users entered 9 "dislike" tags
- 1 user agreed with "dislikes" (1 total agree)
Jedna od glavnih tema ovoga doba, ili u najmanju ruku u razvijenim delovima sveta, je žudnja ljudi za tišinom i nemogućnost pronalaženja iste. | Other Komplikovano rešenje. | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
o kom | Grammar errors "na koji"; žalimo se na nešto, a ne o nečemu | Elio Verbanac No agrees/disagrees | |
| Bar u razvijenom svijetu, tema današnjice je da ljudi žude za tišinom a ne mogu je naći. Buka od saobraćaja, neprestani zvuk telefona, digitalizovane najave u autobusima i vozovima, televizori koji buče čak I u praznim kancelarijama, predstavljaju beskonačnu smetnju. Ljudska rasa se potpuno iscrpljuje od buke i dugo traži nesto potpuno suprotno - bilo to u divljini, na širokom okeanu ili u povalacenju posvećenom miru i koncentraciji. Iz svog utočišta u Sorbonni o tome piše Alain Corbin, profesor istorije, kao i Erling Kagge, norveški istraživač, iz svojih sjećanja na otpad Antarktike, gde su oboje pokušali pobeći. Ipak, kao što g. Corbin ističe u "Istorijii tišine", danas verovatno nema više buke nego što je nekad bilo. Pre pneumatskih guma, gradske ulice bile su pune zaglušujuće buke od drvenih točkova s metalnim okvrima i konjskih potkovica koji su odzvanjali po kamenu. Pre izolacije buke na mobilnim telefonima u našim razgovorima su učestvovali I autobusi i vozovi. Prodavci novina se nisu oglašavali prigušenim galasom več najglasnije što su mogli, baš kao I prodavcii trešanja, ljubičica i svježe skuše. U pozorištu I operi je bio pravi haos od aplauaza, navijanja I dobaciavanja. Čak i na selu, seljaci su bučno pjevali dok su radili. Sada ne pjevaju više. Ono što se promijenilo nije toliko visina buke na koju su se žalili I u prošlim vekovima već količina smetnje koju izaziva I time oduzima mesto tišini. Tu je još jedan paradox. Kada se čovek nađe u dubinama borove šume, u goloj pustinji ili iznenadno ispražnjenoj sobi, pre se oseća neugodno nego prijatno. Jeza podilazi. Uvo čuje sve, bilo da je pucketanje vatre ili zov ptica ili šuštanje lišća; sve što će ga spasti od neprijatne praznine. Ljudi vole tišinu ali ne baš previse. | Entry #22885 — Discuss 0 — Variant: Serbianserbscr
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
4 | 0 | 2 x2 | 0 |
- 1 user entered 2 "like" tags
Bar u razvijenom svijetu, tema današnjice je da ljudi žude za tišinom a ne mogu je naći. | Flows well | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
u dubinama borove šume, u goloj pustinji ili iznenadno ispražnjenoj sobi | Flows well | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
- 2 users entered 19 "dislike" tags
- 1 user agreed with "dislikes" (5 total agrees)
od | Grammar errors Nepotrebno, "buka saobraćaja" je ispravno | Elio Verbanac No agrees/disagrees | |
+1 Pre izolacije buke na mobilnim telefonima u našim razgovorima su učestvovali I autobusi i vozovi. | Mistranslations Rečenica nema smisla, promašen kontekst. | Victoria Dimitrijevic | |
dobaciavanja | Spelling "dobacivanja" | Elio Verbanac No agrees/disagrees | |
| Šlagvort naše epohe – bar kada se radi o razvijenom svijetu – jeste da su ljudi željni tišine, a da je nikako ne mogu naći. Tutnjava saobraćaja, beskrajno „bipkanje“ telefona, digitalno oglašavanje u autobusima i vozovima, televizori koji trešte čak i u praznim poslovnim prostorima, napadaju nas neprekidno i odvlače nam pažnju. Ljudski rod sam sebe iscrpljuje bukom, a čezne za njenom suprotnošću – bilo u divljini, na prostranstvima okeana ili u nekom izolovanom kutku posvećenom miru i koncentraciji. Profesor istorije Alain Corbin piše iz svog utočišta na Sorboni, a norveški istraživač Erling Kagge o svojim sjećanjima iz pustoši Antarktika, gdje su obojica pokušali pobjeći. A ipak, kako Corbin naglašava u „Istoriji tišine“, danas vjerovatno i nije bučnije, nego što je bilo u prijašnjim vremenima. Prije pneumatskih guma, gradske ulice su bile pune zaglušujućeg zveketanja metalom okovanih točkova i konjskih potkovica po kaldrmi. Prije nego što smo se dobrovoljno izolovali mobilnim telefonima, autobusi i vozovi su odzvanjali razgovorom. Prodavači novina ne bi ostavljali svoju robu da nijemo leži u gomilama, nego su je oglašavali vičući iz sveg glasa, isto kao što su radili i prodavači trešanja, ljubičica i svježe skuše. Pozorištem i operom vladao je haos bučnih odobravanja i negodovanja. Čak i na selu, težaci su pjevali dok su argatovali u polju. Sada više ne pjevaju. Nije se toliko promijenio nivo buke, na koju su se ljudi tužili i u prošlim vijekovima, nego nivo distrakcije, što zauzima prostor u koji bi inače tišina mogla prodrijeti. I tu se nazire još jedan paradoks: kada nastane – u dubini borove šume, u ogoljeloj pustinji, u odjenom ispražnjenoj prostoriji – tišina je često prije dočekana nelagodom, nego dobrodošlicom. Prikrada se strepnja; uho instinktivno traži da se „zakači“ za nešto što će ga spasiti od te neznane praznine – bilo da je to pucketanje vatre, ptičji pjev ili šuštanje lišća. Ljudi žele tišinu, ali ne baš previše. | Entry #22822 — Discuss 0 — Variant: Bosnianbosnscr
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
15 | 3 x4 | 1 x2 | 1 x1 |
- 1 user entered 8 "like" tags
- 1 user disagreed with "likes" (1 total disagree)
Ljudski rod sam sebe iscrpljuje bukom, a čezne za njenom suprotnošću | Flows well | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
Prodavači novina ne bi ostavljali svoju robu da nijemo leži u gomilama, nego su je oglašavali vičući iz sveg glasa, isto kao što su radili i prodavači trešanja, ljubičica i svježe skuše. | Flows well | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
što zauzima prostor u koji bi inače tišina mogla prodrijeti. | Good term selection | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
- 2 users entered 4 "dislike" tags
distrakcije | Other Ne bih koristila pozajmicu reči u originalu, da bih je prevela. | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
| Pesma našeg doba, barem u razvijenom svetu, je kako ljudi žude za tišinom ali je ne mogu nigde naći. Zaglušujuća buka saobraćaja, neumitno pištanje telefona, elektronska obaveštenja i najave po autobusima i vozovima, kreštanje televizora po praznim kancelarijama, su samo deo neprekidnog nasrtanja na izluđenog pojedinca. Ljudska vrsta je iscrpljena od sve te buke i očajno želi njenu suprotnost - i traži je u netaknutoj prirodi, u širokom horizontu okeana, ili u nekom povučenom kutku posvećenom miru i meditaciji. Alain Corbin, profesor istorije, se sklanja u svoje utočište u Sorboni kako pi pisao, a Erling Kagge, norvežanski istraživač, beži u sećanja na nepregledne čistine Antartika. Ipak, kako to naglašava gospodin Corbin u svojoj knjizi _Istorija tišine_, verovatno nema više buke sada nego što je ranije bilo. Pre doba pneumatika, gradske ulice su bile ispunjene zaglušujućim kloparanjem okovanih točkova i konjskih potkovica po kamenom drumu. Sada su svi sami sa svojim mobilnim telefonima, a ranije su autobusi i vozovi zvonili od buke razgovora. Prodavci novina nisu u tišini nudili svoju robu, već su se oglašavali na sav glas, isto kao i prodavci trešanja, ljubičica i sveže skuše. U pozorištima i operi je sa svih strana dopirala halabuka ciktanja i negodovanja. Čak su i seljaci svoj kuluk pratili pesmom. Njihova pesma se više ne čuje. Ono što se promenilo, nije toliko nivo buke, na koju su se i prethodne generacije bespoštedno žalile, već sva ta konfuzija koja zahteva pažnju i istiskuje tišinu. Tu leži još jedan paradoks, jer kada nas tišina najzad okruži- u dubinama borove šume, u ogoljenom prostranstvu pustinje, ili u na brzinu napuštenoj sobi-, tada je to više uznemirujuće nego što je poželjno. Obuzima nas jeza, uho instiktivno osluškuje i priželjkuje bilo kakav šum, pucketanje vatre, ptičji cvrkut, ili barem šuštanje lišća, samo da bi se spasli ove čudne praznine. Ljudi žude za tišinom, ali ne baš toliko. | Entry #22831 — Discuss 0 — Variant: Not specifiednone
Voting points | 1st | 2nd | 3rd |
---|
1 | 0 | 0 | 1 x1 |
- 1 user entered 2 "like" tags
Zaglušujuća buka saobraćaja, neumitno pištanje telefona, elektronska obaveštenja i najave po autobusima i vozovima, kreštanje televizora po praznim kancelarijama, su samo deo neprekidnog nasrtanja | Flows well | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
- 2 users entered 8 "dislike" tags
- 1 user agreed with "dislikes" (1 total agree)
Pesma | Mistranslations Posve pogrešno, čak i uzme li se u obzir pjesnička sloboda | Elio Verbanac No agrees/disagrees | |
je | Grammar errors Nenaglašeni skraćeni oblik glagola "biti" nikad ne dolazi iza zareza | Elio Verbanac No agrees/disagrees | |
_Istorija tišine_ | Punctuation Naslov knjige treba staviti pod navodnike. | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
Ono što se promenilo, nije toliko nivo buke, na koju su se i prethodne generacije bespoštedno žalile, već sva ta konfuzija koja zahteva pažnju i istiskuje tišinu | Omission Nepotpun prevod. | Victoria Dimitrijevic No agrees/disagrees | |
-, | Punctuation Višak interpunkcije | Elio Verbanac No agrees/disagrees | |
| | | | | X Sign in to your ProZ.com account... | | | | | | ProZ.com translation contestsProZ.com translation contests offer a fun way to take a break from your normal routine while testing and honing your skills with fellow translators.
ProZ.com Translation Contests. Patent pending. |